Ambalaža – mjere ograničenja upotrebe

Mjerama ograničenja upotrebe plastične ambalaže narušilo bi suvremeni način snadbijevanja životnim namirnicama. Velik dio namirnica ne bi se mogao upotrebljavati izvan ograničenog prostora, jer se ne bi mogli zadovoljiti higijenski i zdravstveni propisi. To se prije svega odnosi na smrznute namirnice, proizvode mliječne industrije i riblje prerađevine.

Prema svemu sudeći, nemoguće se odreći jednokratne plastične ambalaže, pa i uz cijenu povećanja količine plastičnog otpada. Skuplja li se taj otpad pravilno i prerađuje li se, odnosno odstranjuje na zadovoljavajući način, problem onečišćenja okoline bit će mnogo manji, a time će se bolje čuvati priroda i njezina dobra.

Kako se plastika proizvodi od prirodnih resursa, nafte i zemnog plina, mora se paziti i na ove zalihe. Prosječan stanovnik troši oko 1.000 plastičnih vrećica godišnje. Odbačene vrećice uglavnom završe na divljim deponijama ili se spaljuju.

Pri spaljivanju 4 plastične vrećice potroši se onoliko kisika koliko je čovjeku potrebno za cijeli jedan dan, što govori o opasnosti korištenja i spaljivanja plastike. O tome govori i podatak da razgrađivanje različitih proizvoda od plastike traje od 100 do 1.000 godina.

Mnoge zemlje u svijetu su odavno organizirale sakupljanje, otkup i recikliranje plastike, tako da se uveliko zarađuje na ovoj sekundarnoj sirovini. Primjer velike koristi od recikliranja plastike je podatak iz Njemačke, još iz 2001. – s ušteđenom energijom korištenjem stare plastike, 1.8 milijuna domaćinstava u Berlinu opskrbilo se električnom energijom 130 dana. Novčano, ta ušteda je iznosila nevjerojatnih 300 milijuna eura.

Izvor: ekologija.com